zvezdica Petar Petrović Njegoš, junak i istorijska ličnost

Petar Petrović Njegoš je jedan od najpoznatijih crnogorskih vladara. Ali on nije bio samo običan vladar. Bio je i duhovni vođa svoga naroda, veliki čovek i veliki pesnik. Svojim dostojanstvenim ponašanjem, duhovnošću i rodoljubivošću oduševio je mnoge koji su imali čast da ga upoznaju, pa i samog Ljubomira Nenadovića, putopisca koji ga je sreo tokom svog putovanja po Italiji.

Tokom svojih dugih i nezaboravnih putovanja, Nenadović je prolazio kroz mnoge predele koji su ga inspirisali. Sa željom da sačuva uspomene na gradove i umetnost Italije koje su mu se duboko urezale u sećanje otpočeo je svoj putopis “Pisma iz Italije”, ali je susret sa Njegošem potpuno promenio njegove želje i dalji tok njegovog života. Bio je toliko fasciniran njegovom ličnošču da je zaboravio na sve lepote i dragocenosti Italije. Smatrao je da one ne zaslužuju toliko divljenja i pažnje kao vladika crnogorski, pa je umesto o Italiji u svom putopisu najviše pisao o Njegošu, njegovoj lišnosti, rečima i delima. Sebe je predstavio kao gledaoca koji se neizmerno divi svakom njegovom pokrezu, kao slušaoca koji mu se pokorava i upija svaku njegovu re i. kao pisca koji će sve što je učinio i izrekao ovekovečiti svojim perom na beloj hartiji. Jednom rečju, Njegoš je postao njegova opsesija, njegov najvažniji životni saputnik i centar svih dešavanja. U svojim pismima nije ga prikazivao samo kao velikog vladara, pesnika i tvorca istorije naše nacionalne sudbine, već i kao divnog čoveka, karakternog, osećajnog i duhovitog. Divio se njegovoj čistoj neskvarenoj duši, briljantnom umu i velikom duhu. U svakoj situaciji se trudio da istakne njegove najbolje osobine, veliku mudrost, pamet i oštroumnost, duhovitost i rečitost, a naričito njegovu rodoljubivost i patriotizam iskazane kroz ogromnu ljubav prema svojoj zemlji i zabrinutost za sudbinu svog naroda. Opisivao ga je kao tihog i veoma zamišljenog čoveka sa velikim mislima koji se ne pokorava nikom i koji je u svakom trenutku spreman da brani svoju čast, ponos i ugled. Za Nenadovića Njegoš je bio čovek koji uvek zna šta hoće, ponosan i gord vladar koji uvek drži glavu visoko, ali nikada ne gledao među zvezde i oblake. Njegova gordost, ponos i dostojanstvo izbili su na površinu u trenutku kada odbija da poljubi časne verige u crkvi Svetog Petra uz reči: „Crnogorci ne ljube lance“. Crnogorski narod nikad nije podnosio potčinjenost, niti je ikada u potpunosti bio pokoren. Za Njegoša su lanci bili simbol ropstva i ovim svojim stavom i rečima izrečenim na svetom mestu on je pokazao svoju čvrst i nepokolebljiv karakter. Bio je čovek koji se iz sve snage borio protiv nepravde nikada nije savio glavu, niti se predao. Iz njegovih reči i postupaka jasno su se primećivale nostalgija za rodnom grudom, želja za slobodom i patnja koju je osećao zbog ropstva u kome se nalazila njegova Crna Gora. Bio je njen svetovni i duhovni vladar, simbol poštovanja i odanosti, uzor mnogima i od njega je ceo narod očekivao ispravne i pravedne odluke. Kada je primio pismo u kome je saznao da Omer paša planira da napadne Crnu Goru, iako staložen i skoro uvek zamišljen toliko je planuo da ga Nenadović nije mogao prepoznati. Koliko je bio uzrujan i besan videlo se na njegovom licu. Obrazi su mu se zarumeneli, a oči napunile mržnjom i gnevom. Besno je proklinjao turskog pašu i upućivao mu teške reči. Iz njega je progovorio veliki rodoljub, pravednik i zaljubljenik u srpsku istoriju, što je na Nenadovića ostavilo veliki utisak.

U svom putopisu ,,Pisama iz Italije“ Ljubomir Nenadović je pesniku i vladici Njegošu dao najznačajnije mesto. Opisao ga je sa puno pažnje, ljubavi i neizmernog poštovanja. Bio je impresinoran njegovom ličnošću, divio se njegovim rečima i dane koje su proveli zajedno u Italiji smatrao najlepšim delom svojih putovanja po svetu. Italijanska istorija, kultura i umetnosti po svojoj lepoti nisu bile ni blizu lepoti Njegoševe duše i uma. Za Nenadovića on je bio veliki čovek i junak, duhovni i svetovni vođu koji je je na najbolji nači predstavljao svoju zemlju i svoj narod. Bio je ponosan i dostojnstven čovek sa jakim stavom, istrajan u svojim odlukama, čvrst, gord i nepokolebljiv. Imao je bistar um, čistu dušu, veliki duh i srce puno ljubavi prema svojoj zemlji i svom narodu. Hrabri junak, ponosni vladar, svetovni i duhovni vođa, nadareni pesnik, duhovit i osećajan čovek, dobar sagovornik i prijatelj, jednom rečju to je Negoš.

Boske
PISMA IZ ITALIJE - Ljubomir Nenadović

Književna vrsta:
Putopis

Književni rod:
Epika

Tema:
Utisci sa piščevog putovanja po Italiji

 

Analiza

U uvodnom delu koji prethodi odlomcima iz "Pisama iz Italije", saznajemo da je ovo književno delo bilo prvobitno objavljeno pod naslovom "Vladika crnogorski u Italiji" što nam govori o značaju Petra Petrovića Njegoša za Ljubomira Nenadovića, tvorca ovog putopisa. Kasnije je ovo delo dobilo svoj sadašnji naslov, ali i pored toga što on asocira na Italiju, ova zemlja i utisci koje je iz nje poneo Ljubomir Nenadović su u drugom planu u donosu na vladiku Petra Petrovića Njegoša.

Po mišljenju mnogih, Petar Petrović Njegoš bio je najveći južnoslovenski pesnik. Od 1831. godine do smrti je bio crnogorski vladika i vladar. Bio je obrazovan i često angažovan u državnim misijama. Boravio je po raznim evropskim zemljama, pa tako i u Italiji, gde je pred smrt tražio leka svojoj bolesti. Naš poznati putopisac Ljubomir Nenadović upozno ga je u Napulju marta 1851. godine. To su bili veoma teški dani za Njegoša, jer se borio sa sopstvenom bolešću i istovremeno su ga mučile vesti o situaciji u njegovoj zemlji  Bio je zabrinut za svoj narod i obuzet teškim mislima što nije promaklo oštrom oku njegovog saputnika Nenadovića. On je bio oduševljen Njegoševom ličnošču i imao je puno razumevanja za njegovu zabrinutost. Ne želeći da ga napusti, odustao je od svog putovanja za Rim,  ostao u Napulju sa vladikom i sa njim  zeško bolesnim dočekao Vaskrs. U svom putopisu  ga opisuje na vrlo slikovit način,  naročito u  teškim trenucima od kojih je jedan bio trenutak stizanja očekivanog pismo iz otadžbine. Saznavši za namere Omer Paše Latasa,  Njegoš ga proklinje teškim rečima - „da mu srpsko zrno srce raznese kao i ostalim poturčenim pašama“ a na strašnom sudu želi mu susret oči u oči sa najvećim srpskim junakom Obilićem. Tada je iz njega progovorio veliki rodoljub i pravednik i zaljubljenik u srpsku istoriju. Koliko je bio uzrujan i besan pokazalo je smenjivanje rumenila i bledila na njegovom licu. Ali, slušajući stihove o svom junaku Obiliću koje je napisao Ljubomir Nenadović, pokazalo se da nije klonuo duhom i da mu uspeva i da se našali kad se za to ukazala prilika. Za crnogorskog vladiki Miloš Obilić je bio pravi heroj i voleo je da sluša pesme o ovom poznatom srpskom junaku. Kada su iz Napulja otputovali za Rim, vladiku je napustio umor i kašalj, pa je sa velikim zanimanjem krenuo u razgledanje njegovih znamenitosti. Zanimale su ga drevna istorija i kultura, a naročito crkva Svetoga Petra koju je premeravao svojim koracima tražeći da se te mere zapišu. Najslikovitiji primer veličine vladike Njegoša i njegovog slobodarskog duha je događa koji se upravo zbio u toj crkvi.  U njoj se čuvaju lanci kojima je sveti Petar bio vezan u tamnici u Jerusalimu. Taj lanac kaluđer prinosi poklonicima i oni ga sa pobožnošću celivaju. Njegoš je to odbio da uradi rekavši da ,,Crnogorci ne ljube lance“ čime je pokazao svoj čvrst i nepokolebljiv karakter i koliko mu je bitna sloboda njegovog naroda. 

U putopisu "Pisama iz Italije“ Ljubomir Nenadović je pesniku i vladici Njegošu dao najznačajnije mesto. Dane provedene sa njim u Italiji smatrao je najlepšim delom svojih putovanja po svetu. Bio je impresioniran Njegoševom ličnošću i u svojim pismima ga je opisao sa puno ljubav i poštovanja. Nije ga prikazao samo kao pesnika, velikog vladara i junaka, već i kao divnog čoveka, karakternog, osećajnog i duhovitog. Pored opisa crnogorskog vladara ovaj putopis nudi čitaocu piščeva zapažanja i o pripadnicima drugih naroda, a a jeda od najupečatljivijih opisa je opis Francuza, koji vole zabavu u svakom smislu reči. Putopisac opisuje Italijane kao ljude koji potkradaju putnike, a za vladare ove zemlje kaže da im je jedino važno da nastave da vladaju i da uopšte ne brinu o svom narodu. Za Engleze kaže da su hladnokrvni, čudni, da ne razgovaraju ni sa kim i da "Englez samo za Engleza mari".