Proljeće u mom kraju
Posle hladne i duge zime proleće se nečujno uvuklo u naš kraj. Na vedrom plavom nebu Sunce je sada jedini gospodar. Njegovi topli zraci nežno miluju tek probuđenu prirodu.
Šumarice su ozelenele. Drveće je olistalo i procvetalo i njegove gole grane su dobile novu odeću. Veverice veselo skakuću sa grane na granu, a ispod žbuna na listovima jagorčevine odmara se mali sivi jež. Vesnici proleća su svuda oko nas. Iz zelene trave stidljivo vire male plave ljubičice. Bele rade i žuti maslašci raširili su svoje latice, a njihovi cvetovi su izvezli su na livadi prelepe šare. U cvetnjacima pored kuća svoju lepotu ponosno pokazuju žuti narcisi i plavi zumbuli. I ruže se spremaju za cvetanje. Njihovo drvo puno je sitnih pupoljaka. U vazduhu se oseća svežina. Svuda okolo se širi opojan miris jorgovana i tek procvetalog bagrema. Nema više one tužne zimske tišine. Sada se čuje veseli cvrkut ptica, svirka cvrčaka i zujanje pčela. Svuda je radost. Male vredne pčelice lete sa cveta na cvet, a društvo im prave šareni leptirići. Laste su se vratile sa juga i ispod streha prave svoja malena gnezda. Vrapci su se obradovali njihovom dolasku i pozdravljaju ih svojom veselom pesmom.
Kada stigne proleće moj kraj se promeni. Postaje vedriji i lepši. Sve je lepo, trava, cveće, drveće... Volim proleće u svom kraju.
Boske
Kragujevac, 2009.
Bela grana
Potrčite,
poletite sa svih
strana!
Na trešnji se rascvetala bela grana,
oživela bela rada, žuti neven,
u cveće je svako sada preodeven.
Latičice ružičaste, modro plave,
žut maslačak doskakuta preko trave.
- Proleće je! Kitite se cvećem belim, -
kaže Sunce, - ja darove sada delim …
Plavom bojom nacrtajte nebo ovo,
i na njemu žuto krilo leptirovo,
i zeleno … zeleni se lišće s granja,
i u njemu puno dece i trešanja,
pre da rode kada budu nacrtane
ove trešnje, ovo cveće, ove grane! …
Leptirče mi uhvatite
plavokrilo,
od leta se na livadi umorilo …
A kada se bude našlo na tvom dlanu,
ti ga pusti da odleti na poljanu!
I dotrči, svi dođite sa svih strana
da vidite: procvetala bela grana!
Mira Alečković
|
|
Uznemiren, promenljiv sav,
svakoga svojom strepnjom takne.
Dolazi razjaren kao lav,
odlazi pitom kao jagnje.
Zime
i leta mart je sav,
pun kiše, sunca, vetra,
magle…
Dolazi razjaren kao lav,
odlazi pitom kao jagnje.
Oblačan, leden, strmoglav,
smrači se začas i sneg
padne.
Dolazi razjaren kao lav,
odlazi pitom kao jagnje.
Blag,
topao, vedar, lepršav
reč nade nam na uvo
šapne.
Dolazi razjaren kao lav,
odlazi pitom kao jagnje.
Svud
cvetak nikne svež i zdrav
gde god se zemlji licem
sagne.
Dolazi razjaren kao lav,
odlazi pitom kao jagnje.
Laza Lazić
|
|
Mira Alečković je poznata srpska pesnikinja. Rođena je 1924. godine u Novom Sadu. Pisala je pesme i prozu za decu i odrasle. Bila je jedna od učenica Desanke Maksmović. Umrla je u Beogradu 2008. godine.
Laza Lazić je srpski pesnik, filozof i književni kritičar. Piše pesme, priče i romane.