zvezdica  Knjiga je moj najbolji drug

Život je nepredvidiv i ponekad mi se dešava da upadnem u neku situaciju koja mi je teška, nerazumljiva i jedva podnošljiva. Nekad uspem da se izborim i izvučem, a nekad pokleknem, predam se i utehu potražim u čitanju knjiga svojih omiljenih pisaca koje su uvek tu, pored mene, spremne da mi se u potpunosti predaju, da mi pruže društvo u trenucima samoće, da me obraduju i nasmeju kad mi je to najviše potrebno.

Iako imam puno drugova sa kojim mogu da razgovaram o sebi i onome što me muči, uvek biram knjigu i okrećem se ka njoj jer svaka reč koju na njenim stranicama pročitam ima snagu i moć iscelitelja. Ona je moj najbolji drug, moj verni i sigurni prijtelj kome iz svake poteškoće hrlim. Ništa na svetu ne može da zameni trenutke opuštenosti, mira i zaborava koje mi pruža razgovor sa njom. Sigurno se pitate zašto je to tako? Zato što me ona nikada nije izneverila, prevarila i ostavila na cedilu. Nikada me nije podcjenjivala, ismijavala niti povredila moja osećanja. Uvek mi je pomagala i još uvek mi pomaže da se izborim sa svojim problemima, strahovima, razaočaranjima i uzaludnim nadama. Šta god da se desi ona je uvek tu, uz mene i za mene, da me umiri, trgne, oraspoloži, natera me da zaboravim na tugu i ponovo me učini srećnim. Ako nekud krenem ona je i dalje uz mene, da me prati i čuva, a ako je kojim slučajem zaboravim i ostavim, verno me čeka da se vratim, da je ponovo uzmem u ruke, u svojim mislima oživim njene junake i sa njima otputujem u njihov izmišljeni svet. Nisam imao prilike da mnogo putujem po svetu, ali sam zahvaljujući svom najboljem drugu i njegovim ispisanim stranicama bio u raznim svetovima, meni tako dalekim i nepoznatim. Upoznao sam razne zemlje, gradove i ljude, njihove dobre i loše strane.  Saznao sam mnogo o životu i kroz iskustva drugih pripremio se na zamke koje me sigurno u budućnosti čekaju. Svaka knjiga je svet za sebe i svaka nas nečemu uči ili nas podseća na ono što je već naučeno, a zaboravljeno. Otvarajući mi vrata svog sveta i dozvolivši mi da zavirim u nepoznato knjiga me je učinila boljim i pametnijim dečakom.

Život i misao autora pretočeni u pisanu reč i upakovani u korice knjige verni su saputnici svakog čoveka. U moru novih dostignuća i saznanja i mnoštvu prijatelja koje dobijam i ponekad gubim knjiga je jedini prijatelj koji me nikad ne napušta. Ona je sastavni deo mog života, drug koga volim i poštujem najviše na svetu. Nezamenljiva je i dragocena, za mene  jedna od najdragocenijih stvari na svetu.

Boske

 

Čitaju

Šta radite, gospodjice,
Smemo li da znamo?
"Ah, molim vas, manite nas,
Vi te da čitamo."

A zar vi već čitat znate?
"Ma sa koje strane."
A idel vam to baš lako?
"Pa, kao i lane."

E, da čujem šta čitate
Lepo i valjano.
"Ja ne mogu glasno čitat,
Samo polagano."

Ali vaša cica, kanda,
Iz ruke vam skače 
"Kakva cica, - ta zaboga,
To je moje djače."

Kad je djače, što mauče?
"A šta se vas tiče!
Moje djače ne mauče."
Da šta radi?" Sriče."

Jovan Jovanović Zmaj

 

"Knjiga je poput bašte u džepu." (kineska poslovica)