PRELAZAK L u O
Prelazak L u O je glasovna promena pri kojoj svaki suglasnik L koji se nalazi na kraju sloga prelazi u samoglasnik O. Ova promena se u srpskom jeziku odigrala krajem 16. veka.
Prelazak L u O se javlja u sledećim slučajevima:
Na
kraju radnog glagolskog prideva
u muškom rodu jednine
Primer: ČITAO
čitati – čitali – čitao
Samoglasnik L koji se nalazi na kraju sloga prelazi u samoglasnik O
U
nominativu jednine nekih prideva u muškom rodu
Primer: BEO
beli (bela, belo) – beo
U
nominativu jednine nekih imenica
Primer: DEO
delovi – deo
Kod imenica koje se završavaju na - LAC, u svim padežima
sem nominativa
jednine i genitiva množine
Primer: GLEDAOCI
gledalac (nominativ jednine) – GLEDAOCI – gledalaca (genitiv množine)
U
izvedenim imenicama
Primer: SEOBA
seliti – seoba
Prelazak L u O i druge glasovne
promene
1) jotovanje, jednačenje duglasnika po mestu tvorbe i prelazak L u O
Primer: SMIŠLJAO
smisliti – smisljati (jotovanje) – smišljati (jednačenje po mestu tvorbe) – smišljao (prelazak L u O)
1) nepostojano A, prelazak L u O
Primer: SPASIOCI
spasilac – spasioci
Izuzeci kod prelaska L u O
L ne prelazi u O u sledećim slučajevima:
imenica koje se završavaju na - LAC
Primer: znalac, strelac, ilegalac
imenice
sa samoglasnikom L na kraju sloga
Primer: molba, žalba, bolnica, ogledalce, bal, kanal, fudbal, stalno, stolnjak, alka, Milka, Jelka
Da bi lakše odredio koja je glasovna promena izvršena u zadatoj reči, izmenjaj tu reč po padežima ili licima!
