zvezdica Starina Novak i knez Bogosav

Epska pesma “Starina Novak i knez Bogosav” pripada ciklusu hajdučkih epskih pesama. U ovoj pesmi kroz dijalog kneza Bogosava i srpskog hajduka Starine Novaka opevana je surova zbilja hajdučkog života i razlozi zbog koga su određeni pripadnici našeg naroda, pa čak i oni u poznijim godinama, bili primorani da izaberu takav način života.

Na pitanje Kneza Bogoslava zašto je pobegao u hajduke i koja ga je nevolja naterala da pod stare dane hoda po gorama i živi teškom životom odmetnika, Starina Novak mu odgovara da je sve počelo od proklete Jerine, žene srpskog despota Đurađa, čija je vladavina bila toliko surova da je on, kao običan siromašan srpski seljak, nije mogao da izdrži.

Narodni pevač je kroz govor Starine Novaka iskazao samovolju Jerine, njenu okrutnost, neosetljivost i nebrigu za napaćeni srpski narod. Ove njene osobine naročito su došle do izražaja prilikom gradnje grada Smedereva, tadašnje prestonice. Srpski seljaci, a među njima i Starina Novak, gradili su grad godinama, bez ijedne pare i dinara. Svojim kolima i volovima Novak je vukao drvlje i kamenje, mučio se i podnosio ogromnu žrtvu za boljitak Srbije i srpskog vladara. Kada je grad izgrađen Novakovim mukama nije došao kraj, jer je prokleta Jerina poželela kule na tvrđavi, pozlaćene prozore i vrata. Da bi ispunila svoje želje nametnula je porez koji siromašni srpski seljaci nisu mogli da plate. Novak je bio jedan od tih seljaka, pa je za njega jedino rešenje bilo da pobegne iz Srbije i nastani se negde drugde. On je bio hrabar i odvažan čovek, spreman na borbu protiv svog mučitelja, a su ga njegov patriotizam, ljubav prema svom narodu i svojoj zemlji sprečavali da se bori protiv srpskog despota, bez obzira na samovolju i okrutnost njegove žene.

U drugom delu ove pesme Starina Novak pripoveda knezu Bogosavu o tome ko su glavni krivci za njegovo odmatanja u hajduke. Kao i u svim drugim pesmama hajdučkog ciklusa, i u ovoj pesmi provejava nacionalna dimenzija, pa se kao glavni razlozi hajdučije navode okrutost turske vlasti i odlučnost srpskih junaka da joj se odupru. Nadmeno ponašanje i bahatost turskog mladoženje u mirnom Novaku izazvali su ogroman bes i dali mu snagu da pobedi svog neprijatelja.

Na završetku pesme, kroz reči Starine Novaka da je kadar stići i uteći i na strašnom mestu postojati, kao i da se ne boji nikoga do boga, istaknute su osobine pravog hajduka, a to su njegova izdržljivost i junaštvo, čestitost i odlučnost da se odupru svom mučitelju i izdrži sva iskušenja.

Boske
STARINA NOVAK I KNEZ BOGOSAV

Književna vrsta:
Epska pesma iz ciklusa hajdučkih pesama

Književni rod:
Epika

Tema:
Ispovest Starine Novaka o nevoljama koje su ga naterale da se odmetne u hajduke i pod stare dane živi hajdučkim životom

 

Starina Novak kao istorijska ličnost

Starina Novak,  jedan od najpoznatijih srpskih hajduka, je istorijska ličnost druge polovine XVI vijeka. Poreklom je iz Poreča kod Smedereva, a u hajduke  je pobegao zbog zuluma “proklete Jerine”. Prema procenama istoričara rođen je negde između 1520. i 1530. godine. Pored nadimka "Starina" što predstavlja odrednicu za čovjeka u godinama, za njegovo ime veže se nadimak "Baba", tursku reč koja ma isto značenje. U istorijskim izvorima nesumnjivo je utvrđeno postojanje Baba Novaka koji je četovao u Banatu za vreme Dugog rata.  Rumunski izvori  Starinu Novaka prikazuju kao vojskovođu najamničke vojske vlaškog vojvode Mihaja Hrabrog koji se borio za oslobođenje balkanskih naroda, Srba i Bugara od turake vlasti, kao i za ujedinjenje triju rumunskih provincija, Vlaške, Transilvanije i Moldavije. U toku rata protiv Turaka, Mihajeva vojska je prešla zaleđeni Dunav  doprla čak do planine Balkan. Lokalno stanovništvo, ohrabreno prisustvom Mihajeve vojske, podiglo se na ustanak i njih oko dvije hiljade hajduka krenulo na Sofiju. Opljačkali su sve na šta su naišli i opustošili grad Turtukaju, koji su potom spalili i sravnili sa zemljom. Prethodnica ove ekspedicije doprla je čak do Varne na obali Crnog mora. Na čelu pobunjenih seljaka stajao je Starina Novak. Mihaj je još tada uočio vojničke osobine ovog vojskovođe i njegovih hajduka za opštu stvar, pa je srpske hajduke primio u sastav svoje, a Starinu Novaka postavio za jednog od svojih glavnijih vojnih starešina. Život Starine Novaka tragično je okončan. Na prevaru je uhvaćen i zajedno sa svojim saborcem i sveštenikom nabijen na kolac. Njihova tela su bila ostavljena da ih gavrani skrnave, a zatim su bili spaljeni 1601. godine u mestu Klužu. Od svih likova hajduka, lik Starine Novaka se u srpskoj epici posebno izdvaja. Po mnogo čemu Starina Novak i njegova borba mogu se smatrati pretečom Karađorđa i Prvog srpskog ustanka 1804. godine.

 

Starina Novak u epskim pesmama

U epskim pesmama Starina Novak je kao hajduk najcelovitije istaknut i pesnički osmišljen. U njemu su narodni pevači sjedinili istovremeno mnoge vrline i mane. Opevan je kao hrabar i nepokolebljiv čovek, častan i odvažan, jednom rečju pravi srpski junak. Epski život Starine Novaka i njegove hajdučke družine, u epskim pesmama ne odvija se na prostorima naše zemlje. Tradicijsko stanište ove družine je bila gora Romanija kod Sarajeva.

U pesmi “Starina Novak i knez Bogosav” Novak se dovodi u vezu sa vladavinom despota Đurđa Brankovića i kulukom nametnutim prilikom zidanja Smedereva. Nije, međutim, samo Jerinin zulum razlog zbog kojeg se Starina Novak odmeće u hajduke. Tome je doprineo i njegov susret sa bahatim turskim mladoženjom, čije je ponašanje prema Novaku pokazatelj odnosa turske vlasti prema potlačenom srpskom narodu. 

Najupečatljiviji opis Starine Novaka dat je u pesmi “Ženidba Gruice Novakovića” u kojoj je  on odeven u strašnu odoru. Na glavi ima “kapu vučetinu”, na plećima "kožuh od međeda", a za kapom “krilo od labuda”. Ovakav opis može se dovesti u vezu sa mitskim prototipom. Medved i vuk sa aspekta simboličkog statusa životinja predstavljaju životinje koje su najbliže čovjeku. One su velike i snažne životinje, a posedovanje njihovog kožuha i krzna upućuje nas na to da je Novak ima ogromnu snagu i da je veći i snažniji od njih.